U petak 15.5.2026. godine s početkom u 12h, na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću održaće se predavanje sarajevskog arhitekte Amira Vuka Zeca koje govori o ljubavi prema gradu kao polazištu za njegovu brigu. Polazeći od misli arhitekte, graditelja i umjetnika Bogdana Bogdanovića – „da o gradu mogu misliti i govoriti samo oni koji ga vole“, Amir Vuk Zec podvlači da grad, kao i svako biće, traži da se o njemu brine. Važna referenca u njegovom predavanju o ljubavi prema gradu jesteBosna kao prostor „dilatacije“. Koristeći metaforu diletacije kao građevinsko-arhitektonsko rješenje koje omogućava da različiti dijelovi i različiti materijali rade zajedničku stvar, Vuk ukazuje kako taj spoj sadrži i lekciju o prostoru koji nas uči kako voljeti i kako graditi u dilataciji.

Svoju dizajnersku prepoznatljivost Amir Vuk Zec počeo je graditi nakon završetka arhitektonskog studija na Univerzitetu u Sarajevu 1980. godine. U specifičnom političkom i ekonomskom kontekstu socijalističke Jugoslavije, radio je uglavnom za privatne naručioce, pri čemu je već tada formirao svoj osebujan likovni izraz. Njegov tadašnji rad krunisan je Borbinom nagradom 1989. godine kao najvećim priznanjem za arhitektonsku djelatnost u bivšoj državi. Nakon togaslijedi niz nagrada kojima se potvrđuje njegov status slobodnog umjetnika. Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu osniva arhitektonsku agenciju i učestvuje u obnovi i formiranju novog okruženja za arhitekte. Danas predstavlja jednog od najpoznatijih arhitekata ne samo u zemlji, već i šire. Njegova agencija uspješno spaja ekonomske pretpostavke sa visokim estetskim kriterijima.

Predavanje Amira Vuka Zeca na Tehničkom fakultetu UNBI dio je šireg programa Sedmice arhitekture Bihać tematskog naziva Oaza u betonu.